Borba – bijeg – zamrzavanje –udovoljavanje- koji je tvoj odgovor na stres?

Zamislite da ste u prepunom baru i da vam priđe agresivna osoba. Jasno je da žele započeti svađu. Ako se odmah posvađate, vaš odgovor na borbu je aktiviran. Nasuprot tome, ako odmah krenete prema izlazu, skloniji ste impulsu bijega u opasnim situacijama. Ako se ukočite tijekom sukoba, mogli biste osjetiti da se ne možete pomaknuti ili čak išta reći kao odgovor agresoru. Ulagivanje bi predstavljalo pokušaj da se razgovorom izvučete iz situacije.

Ovo su primjeri reakcije na stresnu neugodnu situaciju. Generalno prepoznajemo četiri vrste reakcije borbu, bijeg,zamrzavanjei i ulizivanje(dodvoravanje ili udobrovoljavanje).

Zašto se događaju reakcije borbe, bijega, smrzavanja ili ulizivanja?

Ove reakcije na stres mogu vam pomoći da ostanete na životu ako dobro funkcioniraju, ali također mogu smanjiti kvalitetu vašeg života kada se dogode u krivo vrijeme ili u nepotrebnoj mjeri. 

Dvadesetih godina prošlog stoljeća američki fiziolog Walter Cannon prvi je opisao reakciju na stres borbe ili bijega. Vaše tijelo je strogo u načinu preživljavanja; naša tijela sve ostalo stavljaju u drugi plan. U starijim vremenima odgovor borbe ili bijega bio je neophodan jer je bilo više opipljivih prijetnji u fizičkom okruženju. Međutim, psihološki ili mentalni stresori mogu potaknuti naše reakcije na stres izvan borbe ili bijega u današnjem svijetu. 

Ovo je samo nekoliko razloga zašto se pojavljuju:

Biološki procesi: Vaš mozak i autonomni živčani sustav evoluirali su da vas održe na životu u prijetećim situacijama. Kada se suočavate sa stvarnom ili percipiranom prijetnjom, vaša amigdala ispaljuje odgovor straha na vaš hipotalamus. Dok prelazite u način rada za obranu, vaše nadbubrežne žlijezde pumpaju adrenalin i kortizol kroz vaše tijelo, što vas navodi da se borite, bježite, smrzavate se 

Preferirani mehanizmi suočavanja: Ljudi mogu razviti preferirani skup strategija suočavanja. Genetski čimbenici i uvjetovanost mogu postaviti temelje za ono što vas navodi da se borite, bježite, smrzavate se ili ladite, ali također ćete s godinama na subjektivnoj razini razviti osobnu preferenciju za ono što vam odgovara. Samoprocjena će vam pomoći odrediti pomažu li vam vaši odgovori na stresore ili štete.

Uvjetovanje: Prošla trauma uvjetuje sadašnje ponašanje. Na primjer, ako ste doživjeli zlostavljanja u djetinjstvu, i dalje ćete težiti odgovoru na stres koji ste koristili da pobjegnete ili ublažite tu bol najučinkovitije. To vas ponekad može dovesti do razvoja nezdravih ili suovisnih odnosa u odrasloj dobi.

Kako upravljati reakcijama 

Reakcije borbe, bijega, zamrzavanja i udobrovoljavanja mogu biti korisne ili štetne kada je riječ o vašem općem osjećaju dobrobiti. Imajte na umu ove savjete kako biste s njima mogli upravljati mudro i jasno:

Vježbajte svjesnost. Kad simpatički živčani sustav krene u pogon, može biti lako dopustiti da vas emocije nadvladaju. Pomnost vam omogućuje da odahnete i utvrdite odražavaju li ti odgovori stvarnost ili vam uzrokuju nepotrebnu količinu stresa.

Prepoznajte kada vam služe. Ovi instinkti za preživljavanje mogu vam pomoći da zadovoljite vlastite potrebe ili uzrokovati da ih zanemarite. Razmotrite kako ti odgovori utječu na vas. Osvrnite se na trenutke kada su djelovali i zapitajte se jesu li odražavali pravu razinu prijetnje situacije. Ova vrsta samoevaluacije pomoći će vam da raščlanite kada su korisne, a kada kontraproduktivne.

VRSTE REAKCIJA

Kako prepoznajemo reakciju – borba?

Za neke je ljude prijeteća situacija prilika da se suoče sa svojim strahovima ljutnjom i agresijom. Kako vam krvni tlak raste i otkucaji srca, mogli biste postati svadljiviji, okrutniji ili čak nasilniji da biste se obranili. U stvarno prijetećoj situaciji, ovo se može pokazati korisnim. Međutim, postoje mnoge druge okolnosti u kojima odgovor- borba- čini više štete nego koristi svima koji su uključeni.

Odgovor na traumu borbe uključuje otpuštanje hormona (prvenstveno kortizola i adrenalina) u tijelu koji pokreću reakciju da se ostane i odbije ili “bori” protiv očigledne prijetnje. Simpatički živčani sustav odgovoran je za reakcije koje se javljaju u tijelu tijekom ove reakcije na stres.

Kako prepoznajemo reakciju -bijeg?

Kada prijeđete u način bijega, nastojite napustiti prijeteće okolnosti što je brže moguće. Ovo postaje problematično kada vaše iskustvo prošlih trauma počne netočno bojati vašu sadašnju stvarnost. Na primjer, možda ste iskusili nezdrav sukob dok ste bili mlađi, zbog čega ste se povukli i pobjegli iz situacije. Kako starite, to bi vas isto ponašanje moglo spriječiti da rješavate sukobe na zdrav način, pun razumijevanja s voljenima. Odgovor bijega  uključuje otpuštanje hormona stresa koji nam signaliziraju da bježimo od opasnosti ili prijetnje. Umjesto da ostanemo u opasnoj situaciji, ovaj nas odgovor tjera da doslovno ili metaforički bježimo.

Jedan primjer ovog odgovora je situacija pljačke: ako naoružani pljačkaš uđe u vaš dom, a vi nemate obranu, vaš instinkt za preživljavanje može vas natjerati da pobjegnete od uočene prijetnje što je brže moguće. Odgovor na bijeg događa se kroz simpatički živčani sustav — on aktivira hipotalamus u mozgu, koji komunicira s ostatkom tijela kako biste imali energiju za borbu ili bijeg.

Kako prepoznajemo reakciju  – zamrzavanje?

Iako su reakcije borbe ili bijega možda najčešće, smrzavanje je također vrlo normalno. Možete doživjeti disocijaciju ili odvojenost jer ne možete djelovati u samoobrani ili pobjeći od situacije. Ponekad vam zamrzavanje omogućuje da kupite dovoljno vremena za borbu ili bijeg; ponekad vas može izložiti većem riziku od ozljeda. Reakcija na smrzavanje ostavlja nas privremeno paralizirane strahom i nesposobne za kretanje. U tom odgovoru, umjesto da se borimo protiv opasnosti ili bježimo od nje, ne činimo ništa; percipirana prijetnja uzrokuje hipotoničnu ili nepokretnu reakciju. Netko u reakciji na smrzavanje može doživjeti obamrlost ili osjećaj straha.

Dobar primjer reakcije na smrzavanje je kada netko doživi “tremu” ili se smrzne pred velikom publikom. Mogu zaboraviti svoje rečenice ili se “smrznuti” i ne moći nastupiti zbog straha.

Kako prepoznajemo reakciju ulizivanja (dodvoravanja/udovoljavanja)?

Neki ljudi reagiraju na prijeteće pojedince okrećući se ugađanju ljudima. Mogli bi pokušati laskati ili smiriti osobu koja im prijeti, možda pokušavajući razvedriti raspoloženje samoprijekornim humorom. Ljudi koji su odrasli nesigurno povezani sa  roditeljima često se oslanjaju na ugađanje kao mogućnost da stresne reakcije roditelja drže pod kontrolom.

Možete pribjeći reakciji dodvoravanje/udoborvoljavanje /povinovanje nakon što ste se nekoliko puta bezuspješno pokušali boriti, bježati ili zamrznuti. 

Takva vrsta odgovora može se pokazati kao ugodna ljudima, čak i na vašu štetu. Možete koristiti usklađenost i uslužnost kako biste izbjegli zlouporabu; zanemarujete svoju sreću i dobrobit bez obzira koliko se loše netko prema vama odnosio. Taj se odgovor na traumu često koristi za ublažavanje sukoba i vraćanje osjećaja sigurnosti.

OSJEĆATE LI DA STE ZAPELI U ODREĐENOJ VRSTI REAKCIJE?

Bez obzira na to hoćete li se boriti, bježati, smrzavati  ili ulizivati , vaš mehanizam preživljavanja je izbjegavanje opasnosti i povratak osjećaju kontrole. Reakcija na stres može se pokrenuti trenutno, ali koliko brzo će se vaše tijelo vratiti u normalu ovisi od osobe do osobe. U prosjeku je potrebno 20 do 30 minuta da se vaša fiziologija vrati u normalu i da se disanje uspori.

Međutim, neki ljudi mogu zaglaviti u odgovoru na traumu. Kada pojedinci ne iscijele traumu iz prošlosti kroz osobni rad, grupe za samopomoć, prakse disanja ili druge alate, često mogu zapeti u kolotečini i vratiti se nezdravim strategijama suočavanja. 

ZDRAVI MEHANIZMI SUOČAVANJA I RJEŠAVANJE STRESA

 Srećom, ljudi mogu naučiti tehnike za osnaživanje živčanog sustava i regulacije reakcije na stres. 

Metode za smirivanje odgovora na stres mogu uključivati:

Rad na obiteljskim odnosima 

Joga

Duboko disanje

Vizualizacija

Tjelesna aktivnost

Društvena  podrška

Možete li promijeniti svoj odgovor na stres?

Budući da se četiri reakcije na stres biraju tako brzo, obično ne odlučujemo aktivno koji je najučinkovitiji ili najprikladniji u određenoj situaciji. Ti se procesi odvijaju automatski jer kad smo usituaciji koju percipiramo kao opasnost često nemamo vremena sjesti i odvagnuti svoje mogućnosti. Međutim kada je naš živčani sustav stabilan i dobro reguliran jasnije percipiramo stvarno potencijalno opasne i stresne situacije od onih koje to nisu,time se i naša rekacija mijenja.

Kada reakcije na stres mogu biti problem

Budući da je strah emocija koja nas štiti, ne bi bilo zdravo nikada ne doživjeti reakciju straha. Želimo da možemo točno uočiti  je li nešto prijetnja ili ne .

Dakle naše reakcije mogu postati problem kada se pojavljuju u situacijama koje ne predstavljaju pravu opasnost.

Ako otkrijete da zbog straha izbjegavate situacije koje zapravo nisu opasne (kao što su društvene situacije), promjene radne okoline, ostajanje u neodgovarajućem partnerstvu  a zatim i da tuđe želje i potrebe stavljate ispred svojih na svoju štetu,vjerojatno je da ste upali u reaktivnosti. 

Dobra vijest je da se sa osvještavanjem, radom i praksom ovakva stanja mogu uspješno prepoznati i transformirati , ukoliko kod sebe prepoznajte da imate pretjerane reakcije iz ove skupine i da vam je potrebna podrška – javite se na besplatne uvodne konzultacije Martina Štorek

Podijeli